Podaci su iz izvještaja 2027 State of People Strategy, koji je prošlog mjeseca objavila američka kompanija Lattice, proizvođač softvera za upravljanje ljudskim resursima, na uzorku od 1.358 HR profesionalaca u Evropi i Sjevernoj Americi.
Pritisak, međutim, nije ravnomjerno raspoređen, i tu istraživanje pokazuje ono što se u kompanijama i u svijetu, a naročito u regionu, rijetko mjeri. HR timovi u organizacijama koje njeguju psihološku sigurnost, odnosno u kojima zaposleni mogu da ospore odluku bez straha od posljedica, dvanaest puta češće premašuju svoje ciljeve i osjetno su manje izloženi izgaranju. U kompanijama koje dosljedno žive svoje vrijednosti, 89% zaposlenih je visoko angažovano, naspram 53% tamo gdje to nije slučaj.
Možete imati najsavremeniju infrastrukturu, ali ako u organizaciji greška nije prilika za učenje nego razlog za strah, nema tehnologije koja će to promijeniti. Ovi podaci dokazuju praksu da se organizaciona kultura ne implementira, već da se gradi odluku po odluku, kaže Sanja Jevđenijević, osnivačica konsultantske kuće HR Xcel.
Da se taj jaz ne premošćuje kupovinom alata, pokazuje isti izvještaj. Skoro polovina HR timova, njih 47%, navodi da im se bar jedna kupovina softvera u posljednje dvije godine nije isplatila, a uspješni timovi dvostruko češće uzrok neuspjele implementacije traže u sopstvenim procesima nego u samom alatu – 45% naspram 22%.
HR alati ne rješavaju izostanak ili slabo postavljenu organizacionu kulturu. Kada se tehnologija uvodi da bi prikrila nejasne odgovornosti ili lošu internu komunikaciju, ona te probleme samo učini vidljivijim i skupljim. Zato prvo pitanje nikada nije koji softver i AI agent, nego koji posao treba da bude obavljen i ko za njega odgovara, kaže Jevđenijević.
Na tržištu Srbije i u regionu organizaciona kultura se najbolje mjeri primjenom metodologije Barrett Values Centre, globalno priznatog pristupa koji se koristi u blizu 90 zemalja. Ta metodologija apstraktne pojmove poput povjerenja i izgubljene energije prevodi u mjerljive pokazatelje, među kojima je i kulturna entropija, mjera onoga što se umjesto na rad troši na strah, birokratiju i unutrašnja trvenja.
Mjerenje organizacione kulture danas više nije luksuz nego uslov da tehnologija uopšte donese ono što se od nje očekuje, zaključuje Jevđenijević.
.webp&w=640&q=75)
.webp&w=3840&q=100)
.webp&w=640&q=100)
