Milan Ora, Lognet: Logistika danas odlučuje ko raste, a ko nestaje s tržišta

U svijetu u kojem brzina i efikasnost sve više određuju tržišne pobjednike, logistika je iz operativne funkcije prerasla u ključni faktor rasta – ili propadanja. Dok mnoge kompanije u regionu i dalje upravljaju procesima kroz e-mail i Excel, stvarni troškovi takvog modela ostaju skriveni u izgubljenom vremenu, novcu i propuštenim prilikama. U intervjuu za Investitor, Milan Ora, direktor kompanije Lognet – Platinum sponzor Foruma izvršnih direktora 2026 – objašnjava zašto logistika danas direktno odlučuje ko raste, a ko nestaje s tržišta – i zašto je digitalna transformacija prije svega pitanje menadžmenta, a ne tehnologije.

Logistički sektor u regionu se i dalje u velikoj mjeri oslanja na e-mail komunikaciju i Excel tabele. Koliko takav model realno košta kompanije – u novcu, vremenu i izgubljenim prilikama?

To je zanimljivo pitanje jer većina kompanija zapravo ne vidi taj trošak. Logistika funkcioniše – kamioni dolaze, roba se isporučuje – i zato se stvara dojam da sistem radi. Ali u pozadini postoji ogromna količina ručne koordinacije.

Trošak se pojavljuje na tri nivoa. Vrijeme: ljudi troše sate na komunikaciju, provjere i koordinaciju. Novac: kašnjenja, penali, višak zaliha i neoptimalno korištenje resursa. Propuštene prilike: kompanija ne može skalirati jer sistem zavisi od ljudi.

Najveći problem je što produktivnost ne dolazi iz sistema, nego iz individualnog napora. A to dugoročno postaje ograničenje rasta.

Kada govorite o digitalnoj transformaciji logistike, šta je prvi korak koji jedna srednja ili velika kompanija u Crnoj Gori mora da napravi da bi prešla sa “analognih” procesa na sistemsko upravljanje u realnom vremenu?

Najveća greška je krenuti od tehnologije. Prvi korak je zapravo mapiranje i standardizacija procesa.

Kompanija mora jasno definisati kako proces treba izgledati, ko je odgovoran za koji korak i koje informacije su potrebne i kada. Tek nakon toga dolazi tehnologija koja te procese “zaključava” u sistem. Drugim riječima, digitalna transformacija ne počinje implementacijom softvera, nego odlukom menadžmenta kako želi upravljati operacijama.

Koliko je regionalna konkurentnost danas uslovljena kvalitetom logistike? Može li kompanija iz male ekonomije biti ozbiljan igrač na širem tržištu bez snažne digitalne logističke infrastrukture?

Danas je logistika direktno povezana s konkurentnošću. U malim ekonomijama, kao što su zemlje regiona, neefikasnost se ne može “sakriti”.

Kompanija koja ima sporu logistiku, netransparentne procese i slabu kontrolu, ne može dugoročno konkurirati na širem tržištu.

S druge strane, kompanija sa dobro organizovanom i digitaliziranom logistikom može biti izuzetno konkurentna. Čak i bez velikog tržišta. Zato logistika više nije podrška biznisu: ona je njegova osnova.

Koja je najveća zabluda menadžera kada je riječ o digitalizaciji – da je preskupa, prekomplikovana ili da “nije za nas”?

Najveća zabluda je da je digitalizacija IT projekat. Zbog toga se često percipira kao skupa, kompleksna ili “ne za nas”.

U stvarnosti, to je prije svega upravljačka odluka. Pitanje nije “da li ćemo uvesti softver”, nego da li želimo imati kontrolu nad procesima ili ćemo i dalje zavisiti od improvizacije?

Kompanije koje to shvate obično vrlo brzo vide rezultate, jer digitalizacija uklanja kao, ne dodaje kompleksnost.

Da li u Crnoj Gori i regionu vidite dovoljno svijesti da logistika više nije operativna funkcija u pozadini, već strateška poluga rasta i diferencijacije?

Svijest definitivno raste, ali smo još u tranziciji. I dalje veliki broj kompanija logistiku vidi kao operativnu funkciju- nešto što treba “odraditi”.

Ali sve više lidera počinje shvatati da je logistika izvor efikasnosti, alat za kontrolu i poluga rasta. Posebno nakon kriza u posljednjih nekoliko godina, postalo je jasno da kompanije sa boljom organizacijom logistike brže reaguju i lakše se prilagođavaju.

Posljednjih nekoliko godina obilježile su pandemija, poremećaji u lancima snabdijevanja, inflacija i geopolitičke tenzije. Kako lider u logističkom sektoru donosi odluke kada su podaci nepotpuni, a rizici veliki?

U takvim situacijama, najvažnije je imati što veću transparentnost u realnom vremenu. Lideri koji imaju centralizovane podatke, jasan pregled operacija i standardizovane procese, mogu donositi brže i kvalitetnije odluke. Čak i kada podaci nijesu savršeni.

Druga stvar je fleksibilnost. Umjesto rigidnih planova, potrebno je imati sistem koji omogućava brze korekcije. U krizama ne pobjeđuju oni koji imaju savršene informacije, nego oni koji najbrže razumiju šta se dešava.

Šta razlikuje kompanije koje su iz kriza izašle jače od onih koje su samo “preživjele”? Da li je ključ u tehnologiji ili u mentalitetu lidera?

Tehnologija je važna, ali nije presudna. Ključna razlika je u mentalitetu lidera.

Kompanije koje su izašle jače prihvatile su da stari način rada više ne funkcioniše, investirale su u organizaciju i procese i koristile su krizu kao priliku za promjenu.

One koje su “preživjele” uglavnom su pokušavale održati postojeći model. Tehnologija je alat, ali bez spremnosti na promjenu, ona ne donosi rezultat.